Andjele...Lepo mi nankaj..
"Lepo mi nankaj,i meni se spava.Volim te najvise na svetu."
Koliko su suza izazvale te riječi u mojim očima. Naime,to su posljednje riječi koje je Toše uputio svojoj djevojci Andrijani Budimir te tragične noci...
(Krusevo,maleni gradić
u kojem je rođen Toše)
Navodno, Andrijana Budimir,srpska rukometasica, je bila Tošina djevojka 3 godine nakon cega su se rastali na godinu dana... Nakon toga za Tošin 26.rodjendan, 25.01. ove godine su se pomirili, a da niko za to nije znao...Andrijana se preselila kod Toše u njegovu kuću u Skoplju... I zivjeli su sve to vrijeme zajedno,a nitko nije znao za to jer je njegova menađerica Ljiljana Petrović zabranila da se to spominje,jer se bolje "prodaje" slobodan dečko. Andrijana je izdala intervju nedavno koji cete sada dobiti napisan (dio njega,pa se jos mozete informirati)... Naime,Toše je taj dan proveo sa njom u svojoj kući,tuširali su se i zezali u kući...Rekao joj je kako mu se ne ide,ali ipak je otiša.Vjerovatno je nesto predosjetio ali ipak je otišao... Ajme :').... Slao joj je nekoliko poruka i vozio je sve do granice.Nakon prelaska, zamijenio ga je Georgij Georgijevski koji je donekle i skrivio sudar. Zadnji put su se čuli kad ju je nazvao Toše i rekao : "Lepo mi nankaj,i meni se spava.volim te najvise na svijetu." Nakon toga je zaspao i više ga nismo vidjeli...
Intervju sa Andrijanom:
Tko vam je javio da je Toše stradao?
- Moja prijateljica. Ja ni danas ne vjerujem da ga više nema.
Kad ste se posljednji put vidjeli?
- U ponedjeljak ujutro otišli smo zajedno iz Kruševa za Skopje jer je Toše imao intervju s Vesnom Petruševskom na makedonskoj televiziji. Došao je nakon intervjua kući, okupali smo se zajedno, večerali i stalno mi je govorio: "Ne ide mi se, ne ide mi se, tako mi se ne ide." Nekoliko me puta pitao: "A da ne idem, što ti misliš?" Rekla sam mu da nazove Zuhru i kaže mu da će doći tek navečer. Bio je umoran i najradije bi ostao sa mnom. No, ipak je odlučio ići i rekao mi: "Tu me čekaj. Tu me čekaj i nikamo ne idi." Bio je tako sretan što sam tamo. A i ja sam bila. Teško smo se razdvajali jedno od drugoga. Neposredno prije odlaska uzeo je ključeve svoje Bube koju je toliko volio jer je mislio da taj auto ima dušu. Toše je i inače jako volio automobile. Dao mi je taj ključ i rekao: "Evo ti, vozi bubicu i čuvaj mi se." Nazvao me kad su prošli granicu i rekao: "Lepo mi nankaj, i meni se spava. Volim te najviše na svijetu." I to je zadnje što mi je rekao. Nakon toga je zaspao zauvijek. O Bože, zašto si mi ga uzeo... Ja još uvijek ne vjerujem da ga nema. Kako ću živjeti sad bez njega? Bio mi je sve na svijetu.
Vozač Georgij Georgijevski vaš je dobar prijatelj.
- Nemojte me pitati da li ga krivim. Ne krivim ga. Tošu i Đolu ispratila sam oko 23.15. Đole mi je veliki prijatelj i to što se dogodilo bila je božja sudbina. Uvjerena sam da bi Đole i poginuo umjesto njega da je mogao. Volio ga je više od sebe. Bili su nerazdvojni. On se neće nikada riješiti krivnje u sebi. Georgij je vozio Tošu jer je njegov vozač bio tjedan dana na godišnjem.
Mnogi ne znaju da ste upravo vi najveća ljubav u njegovu životu. Toše je u svojim intervjuima izjavljivao da još nije pronašao ljubav svog života te da želi da ga netko voli zbog njega, a ne zbog njegova uspjeha. Noć uoči pogibije, u intervjuu Vesni Petruševskoj rekao je da ste prijatelji. Zašto?
- Toše je bio pod velikim pritiskom javnosti. Naša je veza bila tajna samo iz jednog razloga - zbog njegove menadžerice Ljiljane Petrović koja je tvrdila da se to ne smije iznositi u javnost. Inzistirala je da Toše u javnosti ima imidž slobodnog momka. On se nije s tim slagao i rekao mi je da pričekam do Nove godine, da prođu svi ovi koncerti, pa ćemo to onda staviti na svoje mjesto.
Kakav je bio vaš odnos s Ljiljanom Petrović? U već spomenutom inetrvjuu Toše je rekao da mu je ona bila kao druga mama.
- O nikome ne želim reći ništa loše. Slika u javnosti bila je potpuno drugačija. Ljiljana jedino mene nije nikada uspjela otjerati od njega. Sad će se ionako mnoge stvari saznati, Ljiljana njemu nikada nije bila druga majka.
Je li vam smetalo to što vas je na neki način skrivao?
- Rekla sam mu - to je tvoja karijera i ti odlučuješ. S druge strane, nisam se htjela eksponirati i pristala sam na to. Vratila sam se zbog njega i uopće mi nije bilo bitno hoće li novine znati da li ja postojim u njegovu životu ili ne. Ja sam znala da postojim.
U jednom ste intervjuu izjavili: "Prepuna sam ozljeda, no prije svega želim obitelj s troje djece. Uzalud mi sav novac ako toga nemam." Je li vaša veza s Tošom išla u tom smjeru?
- Jako smo željeli djecu, ali zbog njegove karijere u ovom trenutku to nije bilo moguće. Prije nekoliko mjeseci, jednu se večer vratio s puta i rekao mi da ima poklon za mene. Odmah sam htjela znati što je, ali mi je rekao da pričekam u sobi na katu. Mislila sam da je neka torta koju treba staviti u hladnjak. Nakon nekoliko minuta pozvao me natrag. U rukama je držao štene zlatnog retrivera. Rekao mi je: "Evo ti pas, da bar neko vrijeme ne kukaš više za bebu." Kad je rekao da se zove Bas, rekla sam mu da ga je trebao nazvati Klavir. Bila sam tako sretna. Po cijele dane smo se igrali s njim. Bio je prava beba. Prije samo nekoliko dana bili smo u jednom kafiću sa svojim društvom, bio je jako sretan i dobro raspoložen. Uzeo je mikrofon, pjevao mi pred svima i onda rekao: "Još godinu dana i hoću da mi rodiš dijete." Ne sjećam se da sam ikada osjetila veću sreću.
